Srce se sastoji iz tri sloja; tanak, unutrašnji sloj koji je u kontaktu sa krvlju koja prolazi kroz srce (endokard); srednji, najdeblji mišićni sloj koji se zove miokard, i spoljašnji, tanak sloj koji predstavlja deo srčanog omotača (epikard). Ukoliko se javi upala, odnosno zapaljenje srednjeg sloja srca, ovakvo stanje nazivamo miokarditis.

Miokarditis nekada nije lako prepoznati. Razlog je u tome što pacijenti mogu imati simptome, ali mogu biti i bez tegoba. Ukoliko se jave simptomi, kažemo da su nespecifični jer se mogu javiti i kod brojnih drugih srčanih oboljenja. Zbog toga kada lekar posumnja na miokarditis, pored razgovora sa pacijentom o njegovim tegobama i pregleda bolesnika, uglavnom zahteva dodatne dijagnostičke testove.

Koji su najčešći simptomi miokarditisa?

Pacijenti sa miokarditisom se najčešće žale na bol u grudima, lako zamaranje, nedostatak daha (posebno izražen pri fizičkoj aktivnosti), kao i na brz i/ili nepravilan rad srca koji mogu osećati kao lupanje ili preskakanje srca (aritmije).

Sve ove tegobe se mogu javiti kod brojnih srčanih oboljenja: kod suženja krvnih sudova koji ishranjuju srce (kada pacijenti imaju bol u grudima u sklopu angine pektoris), kada srce ne uspeva da dopremi dovoljno kiseonika i hranljivih materija do organa (srčana insuficijencija), kod postojanja aritmija usled nekog drugog uzroka, i dr.

U slučaju nekih virusnih miokarditisa, ovim tegobama mogu prethoditi simptomi koji liče na grip: malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, povišena telesna temperatura i bol u grlu.

Kako će lekar postaviti dijagnozu miokarditisa?

Nakon razgovora sa pacijentom o tegobama i kliničkog pregleda, lekar će zatražiti dodatne laboratorijske analize, uradiće EKG, ultrazvuk srca i druge dodatne testove kako bi potvrdio da je reč o miokarditisu, i isključio druga oboljenja koja daju slične simptome.

Laboratorijske analize krvi će pokazati da li postoji upala (određivanjem vrednosti leukocita, sedimentacije, CRP-a u krvi) i da li postoji oštećenje srčanih mišićnih ćelija (određivanjem proteina u krvi koji se oslobađaju prilikom oštećenja ćelija, kao što je troponin). Ukoliko lekar sumnja na određenog uzročnika miokarditisa, može tražiti da se odrede posebna antitela u krvi kako bi se potvrdilo da ste preležali određenu infekciju.

U slučaju da imate tegobe koje ukazuju na miokarditis, potrebno je da se javite lekaru koji će kliničkim pregledom i dodatnim testovima utvrditi da li imate miokarditis, i predložiti potrebnu terapiju.

Zbog čega je potrebno strogo mirovanje kod miokarditisa?

Svim bolesnicima sa miokarditisom lekar će reći da strogo miruju. Svaka aktivnost, bila to i lagana šetnja, stimuliše srce koje je pod upalom da brže radi, što nikako nije dobro. Ovo dovodi do naprezanja i dodatnog opterećenja srca, čime se usporava prirodni oporavak i odbrana od upale. Kod blage forme miokarditisa će strogo mirovanje uglavnom biti jedina terapija, bez potrebe za uključivanjem drugih lekova.

Ako se jave simptomi, lekar će savetovati terapiju usmerenu baš na te simptome; ukoliko postoje aritmije, lekar će propisati antiaritmijske lekove, kod popuštanja srca savetovaće specifičnu terapiju za oslabljeno srce (diuretici, beta-blokatori, ACE inhibitori itd.), kod posebnih oblika miokarditisa može savetovati lekove kortikosteroide i dr.

Koliko je vremena potrebno za oporavak od miokarditisa?

Ne možemo tačno reći koliko traje oporavak nakon miokarditisa jer dužina oporavka zavisi od uzroka, težine miokarditisa i zdravstvenog stanja pacijenta. U slučaju lakšeg oblika i dobrog opšteg stanja, osoba se može oporaviti već nakon nekoliko nedelja. Međutim, oporavak može trajati i nekoliko meseci nakon teže forme miokarditisa; ponekad mogu ostati i trajna oštećenja na srcu.

Nakon preležanog miokarditisa lekar će Vam savetovati kada možete da počnete sa fizičkom aktivnošću i kog stepena.